O pušenju, ljubavi i uživanju

O pušenju, ljubavi i uživanju

O pušenju, ljubavi i uživanju

Spremale smo se van. Došla mi je iza leđa i pitala: ‘Ti nemaš problema sa takvim stvarima i inače. Da li mi možeš objasniti svoje gledište u vezi pušenja?’. Pogledala sam ju u ogledalu i nasmijala se te rekla: ‘Hajdemo van pa ćemo polako, u hodu. Da, sa mnogim takvim stvarima nemam problema, no zaista sam sve iznenađenija sa pitanjima…”

Jer, promatrajući kroz život sve sitnice i detalje oko kojih se život sastoji viđala sam mnoge stvari. Sjedeći s ljudima i bivajući s njima, jer sada smo tu, gledala sam sve i ‘vukla’ paralele koje su se ponavljale sa ‘određenim problemom’. Ovdje, na Zemlji. Jer mi ovdje i jesmo. Neka ‘istraživanja’ trajala su cjeloživotno. I postala su uobičajena stvar gdje sam već u ranoj dobi uočila da samo promatranjem situacije i bivanjem upravo u sada sa osobom/a kojom ili kojima jesam upravo i vodi nečemu. Bez suđenja, bez ulaska – promatranjem i bivanjem. I uočavala sam onda te stvari i kod sebe, balansirala ukoliko je potrebno…. I sada, pitanje za pitanjem se redalo kroz neko vrijeme  gdje se to zaista i pokazalo kao dobrim ‘višegodišnjim ili višedesetljećnim ulaganjem’ upravo u situacije, ljude i samo promatranje nečega kao ‘ponavljajućeg uzorka’ gdje je samo čekalo pitanje da se ‘zaokruži u svojoj cjelini’ upravo kao ‘PRIMJER – ŽIVOT IZ PRAKSE’ gdje će ljudi na jednostavniji način neke stvari pohvatati. Bez suđenja, bez kritike, samo uočavanjem preko ‘ovdje stvari’ upravo svoje stanje ili ono gdje se trebaju okrenuti.

Mali uvod – čisto za prvi takav tekst…

I zaista – pušenje. Iako znam da bi mnogi unutar alternative ili ostalih takvih grana možda izbjegli takvu temu ili možda rekli da je sama čin ovisnost… Pa duhovnost se bavi čovjekom, a on se sastoji od Duha i Tijela – nerazdvojivo. A sastavni dio toga – odnosno života na Zemlji je i sama cigareta. I neki puše, neki ne. Neki to doživljaju ovisnosti neki ne.

A kroz samo promatranje kako sam joj i objasnila… Naime desetljećima gledam pušaće oko sebe, pa i samu sebe. Vrlo rano sam shvatila da nemam volje ‘pušiti cigaretu’ iza nekoga. I ne, ne volim da mi netko zapali cigaretu, pa mi ju doda. Gledajući sebe osobno, smatrala sam to svojom osobnom stvari, kao što i drugi imaju svoje odluke. Jer, u startu gledala sam kako ljudi drže cigaretu. I kako cigareta izgleda na početku i na kraju njihovog pušenja. Pokušavajući nekada davno povući dim iza nekoga znala sam uz smijeh odgovarati – pa izvukao si joj dušu hahaha… Znala sam da se upozorava da se cigareta ne drži za dio koji gori, nego za filter. Znala sam da ne volim popušiti bilo koju cigaretu i jednostavno sam rađe bez nje ukoliko nemam ‘svoju’. Od prvog dima bila sam ‘vjerna’ dvjema varijacijama (čisto radi tržišta) i ne, nije mi bilo svejedno. Nisam na to gledala kao na pušenje, nego kao na nešto u čemu uživam, a za to je potrebno da je ‘to to’. I sada opet imam upravo onu varijantu jednu koja mi odgovara i jednu ukoliko se nešto promijeni u ‘dućanima’. Pa to je kao prvo bilo potrebno joj objasniti. Da ja uživam u cigareti, ali ne svakoj upravo zato. Da ja uživam u kavi, ali ne svakoj upravo zato. I isto tako da uostalom zna da sam ‘osjetljiva’ na mirise i da npr. ne volim cigaretu u spavaću sobu ‘nositi ni uistinu ni na odjeći ni na sebi’, a tu bi se već i zapitala da li sam ovisna. Isto tako da u nekim situacijama ili negdje (primjer je kod nepušača) ne smatram da je cigareta primjerena ili neophodna, jer poštujem izbor ili situaciju. I pitala sam ju tada zašto puši, mada sam ‘pretpostavljala’ da će kao i većina odgovoriti – da u tome uživa, da voli pušiti.

I zaista je tako odgovorila 😉 I tada sam momentalno rekla: ‘Pa gledaj, ako tako izgleda netko koga ti voliš – prije i poslije tvog uživanja, pa sada… A posebno razmisli o tome kako voliš sebe’

I sada možete reći, da nije bilo u redu. Možete, jer zato ni ja nisam o tome pričala. Možete, jer ovo je samo moja strana. I jer smatram da je sve sloboda – način na koji vi pušite. I ja. Ono što vi volite. I ja. Način na koji se vi ponašate sa stvarima koje volite. I ja. Način na koji volite sebe. I ja…. Nego, ovo je mali primjer iz prakse da obratite pažnju na to kako se ophodite sa ‘stvarima’ koje volite i u kojima uživate. I zatim pogledajte kako se ophodite prema sebi. Ukoliko želite. Jer to i je taj odnos koji trebate mijenjati. I gdje trebate postati nježni. Sebe voljeti.

Jer uistinu, ukazala sam joj dok smo sjedile na kavi kako je skroz ‘stisnula/zdrobila’ cigaretu, a još nije ni do pola izgorila. Način na koju ju gasi (odnosno nekada ne gasi). Način na koji ju ‘tepe’. I sam način ophođenja. Kao i na to koliko je različito vrijeme od ‘našeg’ paljenja do gašenja. I ne, ne bi o ovome pisala da nisu poslije došle ‘nove osobe’ i jedna bliska osoba se nasmijao i rekao: ‘Ah, da, Maja i njezino pušenje – to je posebna priča’… I od onda, vježbaju kako oni to zovu ‘parkiranje cigareta kao kod mene’…. Rekla sam ‘Ma daj, pa samo sam rekla, što ću sada morati paziti na svaku riječ haha?’

No, evo… Razmišljala i kako ima dosta tekstova o našem ‘duhu samom’, a u ‘duhu’ i moje prve knjige ‘Život u praksi’ slijedit će niz primjera iz prakse preko kojih će možda biti približena duhovnost sama i kako se vratiti ljubavi prema sebi u zaista praktičnom smislu. Bilo je puno pitanja, pa redom…

A sve ovo, pa znate razradite i sami u dodatne detalje (jer zaista se i puno više vidi)… Jer isti primjer si možete uzeti i za kavu, čokoladu ili ako ste ‘ovisnik’ o bilo čemu. Neke stvari ‘bolje išta nego išta’ odlaze u puno veće opsege negoli mislimo no o tome drugi tekst… Neke stvari zapravo nisu ovisnosti, već i samo uživanje u životu kada se osvijesti. A možda vas samo promatranje nečega takvoga vrati u prisutnost sebi. Možda dođete do toga da uvjerenja o ‘štetnosti’ dolaze upravo iz uvjerenja. Možda uočite što vama zapravo treba ili shvatite da vam uopće ne treba. A upravo kada počnete osvještavati taj trenutak prisutnosti s nečim/nekim shvatite da vam to ne treba, već da samo jeste upravo tamo – u životu/uživanju u životu. Bez suđenja, bez potrebe, u odnosu ljubavi sa svakom takvom stvari, u ljubavi sa sobom, u ljubavi sa nekim… bez suđenje tko kako… Jer svatko upravo i voli maksimalno koliko taj tren zna/može i kao takvo je to upravo ljubav….

I da li je ovo odlazak u nepušačku ‘zonu’ ili samo kratki presjek i odgovor na mnogobrojna pitanja i nepitanja kroz život ‘Zašto pušiš’… pa promjena je jedina stalna, a život se živi u praksi. No ono što je uvijek prisutno je, da je svijet prepun ljudi koji su u suštini upravo svatko drugačiji. A da, neki i puše, neki ne…. A to je ono što svijet čini ‘šarenim’ – sve boje ljubavi ovaj ljudi 😉

Maya